Kako se postavlja dijagnoza psihogenih neepileptičkih napadaja?

PNEN-i često izgledaju kao epileptički napadaji ili nesvjestice. Važno je znati kakvu vrstu napadaja imate, jer je liječenje potrebno prilagoditi tome. Bolje poznavanje PNEN-a znači da se sada mogu lakše prepoznati.

Važno je shvatiti da se dijagnoza PNEN-a i epileptičkih napadaja često postavlja postupno, a ne već nakon prvih napadaja. Informacije dostupne liječniku o prvoj nesvjestici često su ograničene. Dijagnoza može postati jasnija nakon što se epizode ponove, pa ih se može bolje promotriti i opisati. Većina osoba s PNEN-ima u početku je pogrešno dijagnosticirana kao epilepsija.

Liječnici, kao što su neurolozi, ponekad mogu reći koju vrstu napadaja imate kada vi ili netko tko ih je vidio detaljno opiše napadaje. Iako PNEN-i podsjećaju na epileptičke napadaje, postoje male, ali važne razlike u načinu na koji pacijenti i svjedoci opisuju ove različite vrste napadaja. Liječnici mogu postaviti ispravnu dijagnozu temeljem podataka koje vi ili drugi možete reći o vašim napadajima u osam od deset slučajeva.

Video snimke (na primjer na mobitelu) ili fotografije tipičnog napadaja mogu biti od velike pomoći liječniku da postavi ispravnu dijagnozu. Liječnici mogu točno dijagnosticirati devet od deset napadaja ako imaju pristup video snimci napadaja. Liječnik će također vjerojatnije postaviti ispravnu dijagnozu PNEN-a ako izravno vidi napadaj i pregleda vas tijekom napadaja.

Ovisno o prirodi vaših napadaja, druge pretrage mogu biti od pomoći, uključujući snimanje mozga, krvne pretrage i snimanje srca. Ove se pretrage mogu provesti kako bi se pronašli drugi uzroci nesvjestice. Međutim, u nekim slučajevima daljnje pretrage nisu potrebne nakon što je liječnik čuo opis vaših napadaja.

Vrste pretraga koje se često provode:

• Elektrokardiogram (EKG): Ovo je pretraga kojom se mjeri električna aktivnost koju proizvodi srce. Pretraga je korisna ako vaš liječnik smatra da bi vam nesvjestice mogle biti uzrokovane abnormalnim srčanim ritmom. EKG uključuje žice koje se pričvršćuju na prsa, ruke i noge. Kratki EKG se može snimiti za manje od 15 minuta. Međutim, EKG se također može snimati dulje vrijeme s prijenosnim EKG uređajima. Postoje čak i mali EKG snimači koji se mogu ugraditi pod kožu i koji mogu snimati EKG više mjeseci.
• Elektroencefalogram (EEG): Ovo je pretraga kojom se mjeri električna aktivnost koju proizvodi mozak. Može pokazati abnormalne obrasce električne aktivnosti ili epileptičke aktivnosti. Epileptička aktivnost se vidi tijekom epileptičkih napadaja, ali se ponekad može vidjeti i između napadaja (bez izazivanja ikakvih simptoma). EEG se snima pomoću malih metalnih pločica koje su zalijepljene za glavu. Tipično EEG snimanje uključuje snimanje električne aktivnosti mozga u stanju mirovanja, ali i kada je mozak stimuliran, na primjer namjernim disanjem ili bljeskanjem svjetla. Kratko snimanje može se završiti za oko 30 minuta. Međutim, moguće je i snimanje EEG-a prijenosnim aparatima tijekom jednog ili dva dana. Važno je shvatiti da su manje suptilne abnormalnosti EEG-a bez simptoma česte u zdravih osoba i ne dokazuju dijagnozu epilepsije.
• Kompjuterizirana tomografija (CT) glave: Ovo je pretraga kojom se stvara niz dvodimenzionalnih slika mozga pomoću rendgenskih zraka. Može pokazati abnormalnosti oblika ili strukture mozga koje bi mogle dovesti do epileptičkih napadaja. Prilikom snimanja CT-a osoba leži na stolu za snimanje te joj glava ulazi u veliki otvoreni prsten. Za snimanje slika potrebno je manje od 15 minuta. Važno je shvatiti da abnormalnost na CT snimci ne dokazuje dijagnozu epilepsije.
• Magnetska rezonancija (MR) glave: Ovo je pretraga koja daje vrlo detaljne slike mozga pomoću radio valova. MR skeniranje može se provesti kako bi se potražile promjene u mozgu koje mogu uzrokovati epilepsiju. Da bi se MR učinila, cijelo tijelo mora ići u veliki stroj (koji izgleda i zvuči pomalo kao prevelika perilica rublja). Za dobivanje slika potrebno je oko 40 minuta. Neke osobe koje su tjeskobne u zatvorenim prostorima imaju problema s MR skeniranjem. Može pomoći gledanje u skener, slušanje glazbe preko slušalica ili uzimanje odgovarajućih lijekova, neposredno prije pretrage. Abnormalan nalaz MR ne dokazuje dijagnozu epilepsije.
• Krvne pretrage (prolaktin, kreatin kinaza): Ako se krv može uzeti ubrzo nakon napadaja, neki sastojci krvi mogu liječnicima dati bolju ideju je li nesvjestica uzrokovana epileptičkim napadajem ili psihogenim neepileptičkim napadajem.
• Tilt table test: Ovaj test može biti koristan ako vaš liječnik posumnja da bi vaši napadaji mogli biti posljedica naglog pada krvnog tlaka. Test se izvodi tako da osobe leže na ležaju dok im se stalno prati broj otkucaja srca i krvni tlak. Osobe koji su sklone nesvjestici mogu doživjeti pad krvnog tlaka kada se ležaj nagne za 45 stupnjeva. Nažalost, uredan nalaz ovog testa ne isključuje dijagnozu nesvjestice.
• Video-EEG monitoriranje: Najpouzdanija pretraga je video-EEG monitoriranje. Obično uključuje prijem u bolnicu. Tijekom ove pretrage osobe se stalno prati video kamerom dok im se snima EEG. Cilj ove pretrage je zabilježiti tipičan napadaj i električnu aktivnost mozga tijekom napadaja. Ova pretraga pokazuje vašem liječniku kako točno izgledaju vaši napadaji i jesu li uzrokovani epileptičkom aktivnošću u mozgu. Ako imate PNEN-ove, vaši napadaji neće biti povezani s epileptičkom aktivnošću. Koristeći ovu pretragu, vaš liječnik može postaviti dijagnozu PNEN-a s gotovo potpunom sigurnošću. Međutim, ponekad se PNEN-e ne može dokazati video-EEG-om jer su napadaji prerijetki ili se ne javljaju u bolnici. Također, čak i ako je PNEN snimljen video-EEG-om, to ne dokazuje da su svi prethodni napadaji također bili PNEN-ovi. Istraživanja koja su koristila produljeno praćenje video-EEG-om otkrile su da samo jedna od dvadeset osoba s PNEN-ima ima dodatne epileptičke napadaje.

Iako je stručnjacima relativno jednostavno postaviti dijagnozu PNEN-a, većina osoba s nesvjesticom se u početku obraća liječnicima koji nisu specijalizirani za ovo područje. To je jedan od razloga zašto mnoge osobe uopće dobivaju netočnu dijagnozu epilepsije.